Akcija je uspješno završena! Obitelj je dobila gradski stan i sada žive u daleko boljim uvjetima.
Milica i njezin sin (9) žive u trošnoj baraci iz koje im prijeti deložacija. Griju se na drva, a daščice od paleta i stari namještaj koje je Milica prikupila nisu im dosta za cijelu zimu.
– Htjela sam kupiti pet metara drva, ali nemam novaca. Molim Boga da zima ne bude jako hladna – kaže Milica. Kako bi njihov mali dom što bolje zagrijala, sobu je oblijepila stiroporom, ali druge prostorije i dalje ostaju hladne.
Njihovoj obitelji treba:
- drva za ogrjev
- ormar
- usisavač
Baraka im je privremeni dom već sedam godina
– Baraka je napravljena od betonskih ploča, papira i azbestnih cijevi. Sve je to šuplje. Na krovu susjedne barake je rupa pa često curi voda i naš mali stan je pun vlage. Imamo problema i s lasicama. Napravile su nam rupu na krovu u kuhinji, jedva sam je nekako pokrpala. Naša je baraka napravljena uglavnom po principu: Drž’ vodu dok majstori odu – objašnjava Milica. Dodaje kako im je ta barakica, koja je velika samo 27,5 četvornih metara, privremeni dom već sedam godina.
Snalaze se kako znaju
– Stalno nam prijete da će nas iseliti i kućicu srušiti, ako se ona sama u međuvremenu ne sruši. Više ne možemo tražiti odgodu deložacije i to je jako mučno. Predali smo sve papire Gradu i nadamo se da će nam uskoro smjestiti negdje drugdje jer mi jednostavno nemamo kamo – kaže Milica koja je k tome i nezaposlena.
Snalazi se, kaže, kako zna.
– Puno nam pomaže udruga Mali zmaj. No, sinu moram kupiti i odjeću, knjige, a tu su i računi za struju, vodu, smeće. Ponekad moramo birati između hrane i režija. Luksuz nam je kad kupimo čokoladu ili cipele. Krpaš, tako je, kako je, glavno je da imamo krov nad glavom – kaže Milica koja je usprkos svim životnim poteškoćama ostala vedra, vesela i optimistična.
Nevolje od početka
– A što ću, u toj si koži, a ima i ljudi kojima je puno gore nego nama. Nisam oduševljena svojim životom, ali je takav i moj je. Nastojim samo da sin ne osjeti puno od svega toga. Ali ima devet godina i teško mi je od njega bilo što sakriti – dodaje.
Nevolje su, kaže, nju i sina pratile od početka. Kao mlada mama završila je u Caritasovom domu za trudnice. Kad je rodila ona i beba nisu imale kamo.
– Moji roditelji su roditelji samo na papiru, a otac našeg djeteta je rekao kako je nemoguće da je on otac. To je njemu na savjest. Mog sina su odveli u dječji dom, a ja sam doslovno preko noći, ostala na ulici. Brzo sam našla smještaj kako bi sin vikendima i praznicima mogao biti kod mene. U domu je bio do šeste godine, a sad smo zajedno i to je najbitnije. Bit će nam jednoga dana sigurno bolje – kaže Milica.
Milica i njezin sin žive od 1200 kuna mjesečno, a od toga 500 kuna potroše na režije. Trebaju im drva za grijanje, a žele si i tepih ili deblji tapison (dimenzija 3X5 m) te novi ormar za odjeću jer im je njihov uništila vlaga. Treba im i novi usisivač jer rupe na starom više ne mogu zalijepiti.
(Identiteti korisnika pomoći su skriveni ili izmijenjeni jer su obitelji zamolile da ih ne izlažemo dodatnoj društvenoj stigmi posebno radi zaštite djece. Za istinitost njihove životne priče i potrebu jamče udruge kojima smo medijski pokrovitelji. Zato ne tražimo novac već konkretne stvari koje im mogu pomoći.)
Pročitajte više o akciji 24anđeli
Priča je objavljena na portalu 24sata.hr
