(Identiteti korisnika pomoći su skriveni ili izmijenjeni jer su obitelji zamolile da ih ne izlažemo dodatnoj društvenoj stigmi posebno radi zaštite djece. Za istinitost njihove životne priče i potrebu jamče udruge kojima smo medijski pokrovitelji. Zato ne tražimo novac već konkretne stvari koje im mogu pomoći. )
Njihovoj obitelji treba:
hrana
drva za ogrjev
manji televizor
usisivač
hladnjak sa škrinjicom
muška odjeća veličina M, muške cipele broj 44
odjeća za tinejdžericu, veličina 34 i 36 i obuća broj 39/40
Vlatka (17) je odlična učenica i sportašica. Trenira stolni tenis, igra odbojku, skija, rola se. Na ljeto bi trebala ići na natjecanje u odbojci u SAD-u. Kaže kako se tome jako veseli, ali ipak joj je od svih sportova najdraži stolni tenis zbog kojeg je bila na natjecanju čak u Koreji. Na zidu trošne kućice u kojoj živi s roditeljima vise njezine medalje. Njezini roditelji Antonija (54) i Ivan (59) jako su ponosni na nju, ali i svjesni da joj ne mogu pružiti sve što bi htjeli. Kuća u kojoj žive je stara 150 godina. Velika je samo 48 “kvadrata”.
Peru se u lavoru
Nemaju kupaonicu, peru se u lavoru, a robu na ruke. Imaju poljski WC, malu kuhinju i dvije sobe u kojima spavaju. Kuća se doslovno raspada, a budući da je pod zaštitom kao kulturno dobro ne smije se mijenjati niti nadograđivati.
– Kad je bilo ono zadnje veliko nevrijeme bojali smo se da vjetar ne otpuše krov – kaže Antonija. Obitelj ima ukupno šestero djece. Sedmo dijete je umrlo kada je bilo staro samo šest mjeseci. Troje ih više ne žive s roditeljima. Otac je hrvatski branitelj. Uspio je ostvariti mirovinu od samo 1900 kuna od koje obitelj živi.
Radio je u tvornici koja je propala
– Oduvijek smo živjeli jako teško. Kuću smo dobili od općine, prvo sam se doselio ja, a onda je došla Antonija s djecom – priča Ivan. Radio je u tvornici koja je u međuvremenu propala. Razbolio se zbog siromaštva, ali i posljedica koje je na njemu ostavio rat. Danas je bolestan, psihički i fizički, često je depresivan i liječi se na psihijatriji. Njihov sin (24) koji živi u obiteljskoj kući ima šizofreniju i također se liječi na psihijatriji. Još jedan sin koji stanuje s roditeljima završio je srednju školu, ali ne radi. Majka je bolesna, ima astmu, bronhitis i problema sa srcem pa ne može raditi.
– Borimo se ne znam više kako, ali se borimo, ne kupujemo nikakve gluposti jer novaca za to nemamo – kaže Antonija. Na struju i vodu im ode 500 do 600 kuna, a moraju i Vlatki platiti putnu kartu za školu. Sada se boje i ovrhe.
Prijeti im ovrha
– Ivan je bio jamac bivšem zetu, ako mu banka sjedne na mirovinu, ništa nam neće ostati – očajna je Antonija. Jedna njihova kćer se rastala i samohrana je majka dvoje djece. Ostala djeca su u braku i imaju svoju djecu, ali rade samo povremeno pa budući da i sami teško žive ne mogu pomagati roditeljima.
– Ponekad tu cijelu situaciju ne mogu podnijeti, ali moram, moram se boriti za muža i djecu – kaže Antonija. Obitelj se nada da će uskoro uspjeti riješiti stambeno pitanje. Predali su zahtjev gradu da im daju stan, a obećano im je da će se to riješiti iduće godine. No dotada ova obitelj treba vašu pomoć.
Pročitajte više o temi na stranici 24anđeli.
Preuzeto sa 24sata.hr
