Antonijo (19) i njegova braća iako su još tinejdžeri znaju koliko život može biti težak. Dok su bili mali njihova mama Anka se rastala od nasilnog oca. Tukao ih je, pio i kartao. Nakon rastave dobio je zabranu prilaska. Za njih više nije pitao, a alimentaciju nikada nije plaćao. Anka se za sinove brinula kako je znala. Radila je sve i svašta kao bi ih prehranila i školovala. A onda se prije dvije godine teško razboljela. Liječnici su joj dijagnosticirali rak jajnika. Operirati je nisu mogli jer je jako krvarila.
Njihovoj obitelji treba:
- hrana
Mama je trpjela jaka bolove, sin u ponoć išao po lijekove
– Davali su joj kemoterapije, no nisu joj pomogle. Smršavila je trideset kilograma – kaže Antonijo. Kada joj se stanje malo popravilo pustili su je kući.
– Htjela je biti s nama no to je bilo mučenje i za nas i za nju. Često cijele noći nitko od nas nije mogao spavati. Imala je jake bolove pa sam u ponoć tražio ljekarnu kako bi joj nabavio lijekove – kaže Antonijo. Kada su joj otkazali bubrezi opet je završila u bolnici.
– Bila je tamo nekoliko tjedana, a onda smo je vratili kući jer je htjela umrijeti doma. No i mi i ona smo izdržali samo dva dana. Tumor joj je “lupio” na mozak i mi se za nju jednostavno više nismo mogli brinuti – kaže Antonijo. Anku su prebacili u Specijalnu bolnicu u Dugoj Resi. Sinovi su je htjeli posjećivati no često nisu imali dovoljno novaca da kupe kartu za vlak.
Nisu imali dovoljno novaca da idu u posjeti bolesnoj mami
– Uvijek smo se dogovarali tko će posjetiti mamu jer sva trojica u istom danu nismo mogli ići. Ponekad je prošlo i nekoliko dana da joj nitko od nas nije išao u posjet jer nam je bilo preskupo – kaže Antonijo. Njihova mama je umrla prije tri tjedna. Imala je 49 godina. Socijalno je trebalo platiti pogreb no srezali su davanja.
– Zahvaljujući dobrim ljudima skupili smo 1300 kuna da ispratimo mamu. Pokopana je u zajedničkoj grobnici – kaže Antonijo. Dok su išli u školu i dok je mama bila bolesna živjeli su od socijalne pomoći i dječjeg doplatka.
Posuđivali su novce, skupljali boce
– Za hranu i sve ostale potrepštine bi nam ostalo oko 1000 kuna. Da bi mogli preživjeti morao sam posuđivati novac. Skupljali smo i boce. Radili privremene poslove – kaže Antonijo. U iznajmljenom stanu od nekih 30 “kvadrata” nisu se grijali jer su im režije bile preskupe. A onda im je došao i stari dug koji je napravio njihov otac pa su im blokirali račun. Taj im je dug na kraju platilo socijalno.
Antonijo i brat Marijo (18) su u međuvremenu završili školu i ostali bez dječjeg doplatka. Antonijo se zaposlio, a Marijo posao traži. Antonijo će prvu plaću dobit kroz mjesec dana. Skoro sve će mu otići na stanarinu i režije. Zato na hrani i dalje štede.
Jedu uglavnom kruh, žitarice i povrće, meso rijetko kupuju
– Jedemo uglavnom kruh, mlijeko, žitarice, povrće. Meso rijetko kada kupujemo. Odjeću dobijemo od drugih. Stalno računam koliko novaca smijemo potrošiti i toga se moramo držati – kaže Antonijo.
Skrbništvo nad najmlađim bratom (16) će on preuzeti.
– Moramo se pobrinuti da završi školu i postane svoj čovjek. Znamo da bi naša mama na to bila ponosna – kaže Antonijo.
Pomozite im, trebaju odjeću i hranu
Antonijo je vrlo skroman i kaže kako njemu i njegovoj braći najviše trebaju hrana i zimska odjeća i obuća. Braća nose konfekcijski broj M i broj cipela 42/43. Dobro bi im došli madraci i posteljina.
(Identiteti korisnika pomoći su skiveni ili izmijenjeni jer su obitelji zamolile da ih ne izlažemo dodatnoj društvenoj stigmi posebno radi zaštite djece. Za istinitost njihove životne priče i potrebu jamče udruge kojima smo medijski pokrovitelji. Zato ne tražimo novac već konkretne stvari koje im mogu pomoći.)
Pročitajte više o akciji 24anđeli
Priča je objavljena na portalu 24sata.hr
